Sukladno trenutno važećem Zakonu o zaštiti zraka svaki vlasnik ili korisnik nepokretnog izvora dužan je provoditi mjerenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta nepokretnog izvora. Pod pojmom nepokretnog izvora podrazumijevaju se postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i građevine iz kojih se kroz za to oblikovane ispuste ispuštaju onečišćujuće tvari u zrak. Ispusti mogu biti točkasti i difuzni.
Granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak propisane su Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora. Za postrojenja/tehnološke procese koji se javljaju u Republici Hrvatskoj u većini slučajeva točno su propisane onečišćujuće tvari koje je potrebno mjeriti, dok se za ostala postrojenja primjenjuju opće granične vrijednosti.
Pravna osoba koja obavlja mjerenja emisija onečišćujućih tvari mora posjedovati dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE) koja se izdaje na temelju akreditiranih metoda od strane Hrvatske akreditacijske agencije (HAA) i dokaza o udovoljavanju u pogledu smještaja, opreme i ljudstva. Ispitni laboratorij Zavoda za unapređivanje sigurnosti d.d. posjeduje dozvolu MZOE.
Pregled češćih postrojenja na kojima se mjere emisije onečišćujućih tvari:
Uređaji za loženje (kotlovi, termogeni, plinske turbine) energetska postrojenja za proizvodnju toplinske ili električne energije
- Mali uređaji za loženje ≤ 1 MW toplinske snage
- Srednji uređaji za loženje >1 MW ≤ 50MW toplinske snage
- Veliki uređaji za loženje >50MW
Navedena podjela vrijedi neovisno o vrsti goriva koje se koristi kruto, tekuće, plinovito
Procesna postrojenja
- Asfaltne baze
- Sušare žitarica
- Aspiracijski sustavi
- Tunelske peći
- Peći za žarenje
- Lakirnice drvenih, metalnih i plastičnih površina
